U okolici Subotice, u vojvođanskim ravnicama gdje se sunce zrcali na zlatnim klasovima žita, svečano je obilježena 115. Dužijanca, jedan od najvažnijih običaja bunjevačkih Hrvata. Ova manifestacija, koja vuče korijene još iz kraja 19. stoljeća, nije tek kulturni događaj – ona je duboko usađeni znak zahvalnosti Bogu za završenu žetvu, slavlje rada, zajedništva i očuvanja identiteta.
Dužijanca (od riječi „dužiti“, što znači završiti žetvu) tradicionalni je obred koji označava kraj žetve pšenice, a obilježava se svečanim misama, ophodima, pjesmom, nošnjama i kolom. Nastala je iz narodnih običaja bunjevačkih ratara, koji su nakon završenog posla donosili prve snopove pšenice u crkvu, darujući ih Bogu u znak zahvale.
S vremenom je Dužijanca poprimila širi karakter – od skromnih sela, preko crkvenih dvorišta, pa sve do velikih gradskih svečanosti, naročito u Subotici, gdje se danas održava i gradska Dužijanca u kolovozu. No, jednako je važna i seoska Dužijanca, gdje duh tradicije još živi u izvornom obliku.
Takmičenje risara – srce narodnog ponosa
Poseban dio Dužijance je takmičenje risara – muškaraca koji ručno žanju pšenicu srpom i slažu snopove, pokazujući vještinu, brzinu i preciznost u radu koji je nekada značio razliku između preživljavanja i gladi. Ovo natjecanje, koje se održava još od 1911. godine, podsjeća na davne dane kada su obitelji zajedno radile na poljima, a risari bili čuvari mukotrpno stečenog kruha.
Takmičenje počinje u rano jutro, u seoskom ataru, a učesnici, obučeni u bijele lanene košulje, opanke i široke gaće, dolaze uz pratnju bandaša i bandašice – mladića i djevojke koji predvode Dužijancu i simboliziraju mladost, plodnost i nadu. Risači ručno žanju unaprijed određen dio polja, dok publika, uz pjesmu i zvuke tamburice, gleda i navija. Pobjednici ne osvajaju samo nagradu, već i poštovanje zajednice.
Očuvanje duha predaka
Danas, kada je žetva mehanizirana, a selo se bori za opstanak, Dužijanca predstavlja važan most između prošlosti i budućnosti. Kroz pjesmu, narodne nošnje, kola i molitvu, prenosi se s koljena na koljeno svijest o važnosti rada, zemlje i zajedništva.
U ovogodišnjoj 115. Dužijanci sudjelovali su risari iz više sela okolice Subotice – iz Tavankuta, Đurđina, Ljutova, Bikova i drugih mjesta. Događaju su prisustvovali i brojni gosti, članovi kulturno-umjetničkih društava, tamburaški sastavi, te predstavnici hrvatske zajednice.
Na kraju dana, sve se slijeva u svečanu misu zahvalnicu, gdje se bandaš i bandašica, s vijencem od klasa na glavi, zahvaljuju u ime sela na obilju i zdravlju. Simbolični vijenac od žita predaje se svećeniku, a potom nosi u crkvu, gdje ostaje do sljedeće Dužijance.
Dužijanca nije samo uspomena na jedan način života – ona je svjedočanstvo o narodu koji čuva svoju vjeru, kulturu i jezik u svakodnevici. U vremenu kada je sve brže, kada se zaboravlja gdje nastaje kruh, Dužijanca nas podsjeća da bez zemlje i onih koji je rade, nema ni opstanka.
115 godina slavljenja žetve – 115 godina Dužijance – 115 godina ponosa jednog naroda.
Foto: Dužijancija, Klara Dujak
