U Županja postoje večeri koje nisu samo dio programa, nego dio pamćenja. Jedna od njih je večer kada se, u sklopu Šokačko sijelo, na pozornicu ne izlazi moda, nego povijest. Ne izlaze djevojke da bi se svidjele publici, nego da bi pred nju donijele ono što su naslijedile. To je večer izbora Šokački cvit. Tko prvi put dođe, očekuje izbor ljepote. Tko ostane do kraja, shvati da je prisustvovao nečemu puno ozbiljnijem. Jer ovdje se ocjenjuje i znanje.
Dvanaest djevojaka iz četiri slavonske županije stajalo je pred publikom u nošnjama koje nisu bile pripremljene za pozornicu, nego čuvane za ovakve trenutke. U svakom oplećku, u svakoj marami, u svakom dukatu moglo se vidjeti ono o čemu je igrokaz govorio – da se tradicija ovdje ne pamti, nego nosi. Na pozornici se redaju nošnje koje nisu kostimi. Stručna komisija ne traži najljepšu djevojku, nego najtočnije odjevenu Šokicu. I u tome je veličina ove večeri.
Izbor Šokački cvit nastao je prije desetljeća upravo zato što se znalo da će, ako nošnja nestane iz svakodnevice, nestati i znanje o njoj. Zato je Županja pronašla način da tradiciju ne čuva u vitrini, nego na pozornici. Pred ljudima. Pred mladima. Zato je ovaj izbor danas središnji trenutak otvorenja Šokačkog sijela.
Sinoć je pozornica ponovno bila mjesto na kojem se moglo vidjeti bogatstvo šokačkog ruha kakvo se rijetko gdje više može vidjeti na jednom mjestu. Djevojke iz različitih slavonskih mjesta donijele su sa sobom dijelove svoje obiteljske i zavičajne baštine.
A prosudba je donijela odluku:
- Marija Karalić iz Starih Perkovaca ponijela je titulu Šokački cvit 2026.
- Prva pratilja je Ivona Knežević iz Kupine.
- Druga pratilja je Višnja Soljačić iz Županje.
Dukati koji su im uručeni nisu samo nagrada. Oni su simbol onoga što ova večer predstavlja čast, ponos i kontinuitet.
Šokački cvit je jedna od rijetkih manifestacija u Hrvatskoj gdje se narodna nošnja još uvijek promatra kao živa tradicija, a ne kao folklorni rekvizit. Ovdje se vidi koliko je složena, koliko je bogata i koliko znanja stoji iza načina na koji se nosi. I zato ova večer u Županji svake godine iznova podsjeti na nešto jednostavno, ali važno:
Tradicija se ne čuva tako da je gledamo.
Tradicija se čuva tako da je nosimo.
Foto: VSŽ
