U organizaciji Zajednice kulturno-umjetničkih udruga SMŽ u Sisku je 21.02.2026. održan seminar dječjeg folklora pod nazivom „Žab, žab, žaba – laba“.
Voditeljica Slavica Moslavac, kutinske etnologinje i muzejske savjetnice te korepetitorice Lane Moslavac, sviračice na tradicijskim glazbalima, prezentirale su dječje igre, brojalice, pjesme i pjevana kola, ali i tradicijska glazbala Moslavine, Posavine, Banovine i Zapadne Slavonije.
Seminar je započeo brojalicama. Brojalica je dječja pjesma u kojoj važnu ulogu ima broj. One se pjevaju ili recitiraju u strogom deklamatorskom ritmu; s pomoću njih se najčešće određuje mjesto u igri ili se neki igrači isključuju iz igre. Mogle su započinjati štapanjem (pomoću štapa), no i razbrojavanjem. Brojalica je zapravo kratka ritmička pjesmica koja se recitira na jednom tonu. Djeca ih koriste u igri kako bi odlučili tko će loviti, žmiriti, baciti loptu, smisliti nešto, započeti igru. Učenje kroz brojalice je voljno, nenametljivo i trajno jer djecu brojalice vesele. One su poticaj na igru te sama igra. U osnovi, sva djeca vole pjevati i plesati, to im pomaže u motoričkom i govornom razvoju, a brojalice su jedan od najjednostavnijih i najprihvatljivijih oblika pjesme pogodne za djecu. Evo i nekoliko primjera:
- Eri, beri, muzi, keri – kreč.
- Oj, Nikola, Nikola, veži kuju za kola, pa ju udri vilama, da ne sere šljivama.
- Jedna vrana gakala i po polju skakala, dođe crni kos i odgrize vrani nos.
- Egede, begede, banda svira, mene doktor vizitira, pa me pita što mi fali? Meni fali šešir mali. U šeširu lepa seka to se zove apoteka.
- Enci, benci na kamenci, tu se kuju tri mladenci, iu, piu, čarapiu, tarapupe, ‘ajd u dupe, …in, tin, arapin, arapupe, ‘ajd u dupe.
- Enci, benci na kamenci, troja vrata zapečata, eri, keri, mužikeri, grec. Loviš!
- En, ten, tore, duboko je more, a u moru kit, ajde Maro vrit!
- Ete, pete, paprikete, teja baja buf. Loviš.
- En, ten, tini, sava, raka tini, sava, raka, tika, taka,bija baja, buč. Loviš!
Zatim usvajali su i dječje igre s pjevanjem koje predstavljaju zanimljiv, brojan i raznovrstan oblik dječjega stvaralaštva, koje je zbog složenije izvorne strukture i sadržaja u odnosu na ostale igre bio češći u životu starijega dječjeg uzrasta. Igralo se obično u okolnostima kad se moglo okupiti više djece, npr. prije ili poslije škole, na pašnjacima, za vrijeme blagdana i drugih prigoda. Dječje igre s pjevanjem obuhvaćaju nekoliko vrsta igara raznovrsnih po svojim osobinama kao što su npr. igre biranja, pogađanja, oponašanja, pokreta i različitih improvizacija. Sve to potvrđuje važnost pjesme u dječjem svijetu. Veći broj tih igara djeca su naučila u školi i u slobodno vrijeme koristila se njima, pri čemu su ih prilagodila govornim i glazbenim značajkama svojega kraja.
Evo i primjera po kojem je seminar i dobio ime:
Žabac, vrabac ‘ko j’ moj drug
Vrapci bi se poslagali u parove, jedni iza drugih, a ispred je stajalo jedno dijete koje je predstavljalo žapca. On bi mahnuo rukama oponašajući pticu i govorio: Žabac, vrabac ‘ko je moj drug (Banovina). Dok se u Moslavini govorilo: Žab, žab, žaba, laba, ‘ko je moj drug.
Zadnji par djece koji su glumili vrapce bi se razdvojio. Jedno bi dijete trčalo naprijed, a drugo oko crkve. Prvog vrapca žabac je pokušavao uhvatiti, a rastavljeni vrapci su se nastojali što prije susresti i uhvatiti za ruke. Ako su to uspjeli, žabac je ponovo bio žabac. Pak, ako je žabac uspio uhvatiti vrapca, on bi postao žabac, a žabac se pridružio neuhvaćenom vrapcu. Igralo se dok igračima nije dojadilo ili dok roditelji nisu pozvali djecu kući.
U varijanti kriške igre Žabe na kolec, koju je u svojim zapisima sačuvala književnica Božica Brkan, igralo se tako da su parovi stali u jednu liniju, a ispred njih, licem okrenut prema njima, držeći metraški štap, nalazio se jedan plesač zvan žabac koji je imao zadatak da podizanjem štapa u vis izgovara komandu „Žabe na kolec“. Kad on to izgovori zadnji par se razdvoji i svaki trči sa svoje strane postavljenih suigrača. Oni moraju brzo tračati da dođu na čelo, a da ih pri tom žabac ne ulovi.
Ukoliko oni dotrče na čelo kolone i uhvate se za ruke, žabac koji je izgovori komandu, nastavlja dalje dok jednog ne uhvati, jer tek tada on postaje par ulovljenog plesača, a onaj drugi dolazi na njegovo mjesto i on je žabac.
Od rekvizita igrali smo se sa loptom, pisanicama a veoma zanimljiv dio bio je svirka na dječjim „glazbalima“ koje je vodila Lana Moslavac. Našle su se drvene žabe, štapići, razne šuškalice, rifljača, prda, ali su se upoznali i sa žičanim instrumentom bisernicom ili primom, tamburom samicom, jedinkom i dvojnicama.
Za one koji su željeli saznati nešto više plesali smo razne vrste polki, drmeša (Hrvatsko kolo, Igram, pjevam, Sitni-posavski drmeš…) u formaciji četvorke, manje i veće kružnice.
Brojni polaznici, njih 40-ak s područja cijele Sisačko-moslavačke županije, pokazali su spretnost i vještinu savladavši gradivo koje su voditeljice pripremile za ovaj seminar, a pojedina građa preuzeta je iz prošlosti kada su tradicijske igre bile sastavni dio tjelesnog odgoja te su zapisane u starim udžbenicima za niže razrede osnovnih škola, dok danas jedino kulturno-umjetnička društva pokušavaju u svoje koreografije uključiti građu baštinjenu iz prošlosti.
Svaki polaznik je na kraju dobio potvrdu o pohađanju seminara.
Slavica Moslavac
