Virovitica je uz bogat četverodnevni program, koncerte, kulturna događanja, folklor, sport i tradicionalnu proslavu blagdana svetoga Roka obilježila svoj 792. rođendan. Najveća gradska manifestacija Rokovo još je jednom povezala povijest, vjeru i tradiciju s današnjim životom grada.
Premda se Viroviticu često naziva jednim od najstarijih hrvatskih gradova, preciznije je reći da pripada među najstarija hrvatska urbana naselja s dokumentiranim srednjovjekovnim gradskim povlasticama. Njezina službena povijest računa se od 1234. godine, kada se u pisanim izvorima spominje kao magna villa Wereuche, a slavonski herceg Koloman dodijelio joj je gradske povlastice.
Četiri dana slavlja u čast grada i svetoga Roka
Rokovo 2026. održano je od 13. do 16. kolovoza, a Virovitica je tijekom četiri dana postala velika otvorena pozornica. Program je obuhvatio glazbene, kulturne, sportske, gastronomske i zabavne sadržaje namijenjene svim generacijama. Manifestacija je otvorena tradicionalnim svečanim defileom gradskim ulicama. Povorku su iz Dvorca Pejačević predvodili grofica Barbara i grof Antun Pejačević, u pratnji plemićke svite, članova kulturno-umjetničkih društava, Gradske glazbe Virovitica i mažoretkinja. Time je središtem grada simbolično ponovno prošla slika nekadašnje Virovitice.
Rokovo ipak nije bilo samo glazbena manifestacija. Održani su sportski turniri, izložbe, kreativne radionice, sajmovi, folklorni i ulični programi, izložba malih životinja, međunarodni susret starodobnih vozila, Dan otvorenih vrata Aerokluba Virovitica te brojni sadržaji za djecu. Posebnu pozornost privukli su ViroKREATIVA, Virovitički ulični festival, Wine Park, Street Food zona, program Gradskog muzeja i smotra folklora „Gdje se čuje i što i kaj“. Ovogodišnje Rokovo prvi je put održano pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, čime je dodatno potvrđeno njegovo značenje među manifestacijama kontinentalne Hrvatske.
Iako se gradski rođendan veže uz 1234. godinu, tragovi života na području današnje Virovitice sežu mnogo dublje u prošlost. Na lokalitetu Virovitica–Korija pronađeni su ostatci naselja sopotske kulture, dok je iz kasnoga brončanog doba otkriveno groblje kulture polja sa žarama. Arheološki nalazi bili su toliko značajni da je jedna skupina iz razdoblja od 13. do 12. stoljeća prije Krista dobila naziv „virovitička skupina“.
Na području grada pronađeni su i tragovi keltskoga naselja iz posljednjih stoljeća prije Krista, rimskoga ruralnog naselja te ranosrednjovjekovnog života. Virovitica je, dakle, nastala na prostoru na kojem su se ljudi naseljavali i živjeli tijekom nekoliko tisućljeća.
Gradske povlastice iz 1234. godine
Prvi pouzdani pisani spomen Virovitice potječe iz 1234. godine. Tada je slavonski herceg Koloman naselju dodijelio gradske povlastice, čime je Virovitica dobila poseban pravni i gospodarski položaj.
Povlastice su stanovnicima srednjovjekovnih gradova donosile veću osobnu slobodu, mogućnost razvoja trgovine i obrta te određeni stupanj gradske samouprave. Zbog toga se 1234. godina uzima kao početak organiziranoga gradskog života Virovitice. Od 1241. godine virovitičko vlastelinstvo nalazilo se u posjedu ugarskih kraljica. Grad je tako postao važno kraljevsko središte na prostoru srednjovjekovne Slavonije.
U Virovitici je izdana Zlatna bula Bele IV.
Posebno mjesto u hrvatskoj povijesti Virovitica je dobila 1242. godine. Upravo je u njoj hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu kojom je Gradecu, današnjem zagrebačkom Gornjem gradu, dodijelio status slobodnoga kraljevskog grada. Bela IV. povlačio se pred provalom Mongola, a nakon povratka počeo je jačati gradove i utvrde. Dokument izdan u Virovitici postao je jedan od najvažnijih pravnih akata u povijesti Zagreba.
Činjenica da je tako važna kraljevska isprava izdana upravo u Virovitici govori o položaju i važnosti koju je grad imao sredinom 13. stoljeća. Za vrijeme kralja Stjepana V., između 1270. i 1272. godine, u Virovitici je djelovala i kraljevska kovnica novca. U gradu su vjerojatno već od sredine 13. stoljeća bili prisutni franjevci i dominikanci, dok se virovitička župa u crkvenim izvorima spominje 1334. godine.
Srednjovjekovna utvrda i borbe za grad
Virovitica se tijekom 14. i 15. stoljeća u dokumentima pojavljuje kao grad i trgovište. Oko 1440. godine izgrađena je utvrda oko nekadašnje kraljevske palače. Grad je tijekom vremena mijenjao vlasnike, a među njima su bile ugledne plemićke obitelji i velikaši.
Od tridesetih godina 16. stoljeća prostor Virovitice sve je češće bio izložen osmanskim napadima. Osmanlije su grad osvojile 1552. godine, nakon čega je više od 130 godina bio pod njihovom vlašću. Zbog položaja na granici suprotstavljenih carstava, Virovitica je imala važnu ulogu pogranične utvrde. Od osmanske vlasti oslobođena je 1684. godine, nakon čega je uključena u obrambeni sustav Vojne krajine. Gradski statut donesen je 1698. godine, a uspostavljen je i gradski magistrat, čime je ponovno počeo razvoj civilne uprave.
Pejačevići ostavili snažan trag
Jedno od najvažnijih razdoblja u povijesti Virovitice povezano je s obitelji Pejačević, u čijem se vlasništvu virovitičko vlastelinstvo nalazilo od 1750. do 1839. godine. Na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde obitelj Pejačević početkom 19. stoljeća podignula je reprezentativni dvorac. Današnji Dvorac Pejačević jedan je od najprepoznatljivijih simbola Virovitice, a nakon opsežne obnove postao je kulturno i muzejsko središte grada.
Nakon Pejačevića vlastelinstvo je pripalo njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe. Posljednji privatni vlasnik bio je grof Ivan Drašković, koji je dvorac 1930. godine prodao tadašnjoj općini.
Grad svetoga Roka
Središnje mjesto u vjerskom životu Virovitice zauzimaju franjevački samostan i crkva svetoga Roka. Franjevci su nakon oslobođenja od Osmanlija imali veliku ulogu u obnovi vjerskog, obrazovnog i društvenog života.Samostanski kompleks i barokna crkva podizani su tijekom 18. stoljeća. Uz samostan je djelovala i ljekarna, a franjevci su dugo bili među glavnim nositeljima obrazovanja. Pučka škola u gradu spominje se 1774. godine.
Sveti Rok s vremenom je postao zaštitnik grada. Njegov blagdan, 16. kolovoza, obilježava se kao Dan grada Virovitice, a Rokovo je izraslo u najveću virovitičku manifestaciju.Vjerski dio ovogodišnjeg slavlja uključio je tradicionalnu zavjetnu procesiju i misno slavlje. Time je sačuvana povezanost suvremenoga Dana grada s višestoljetnom pobožnošću prema svetom Roku.
Požar promijenio izgled Virovitice
Veliki požar 1871. godine uništio je velik dio stare drvene arhitekture Virovitice. Izgorjele su brojne kuće i školska zgrada, a djelomično je stradao i Dvorac Pejačević. Obnova nakon požara postupno je mijenjala izgled grada. Drvene građevine zamjenjivane su zidanima, uređivale su se ulice i podizale javne zgrade, čime je oblikovana urbana jezgra kakvu Virovitica razvija sve do danas.
Tijekom 19. stoljeća grad je postajao sve važnije obrtničko, trgovačko i gospodarsko središte. Otvarani su manufakturni pogoni, šećerana i paromlin, a osnivane su štedionice i druge novčarske ustanove. Veliku promjenu donijela je željeznica. Virovitica je 1884. godine povezana prugom prema Barcsu i Pakracu, potom s Osijekom, Bjelovarom i Križevcima, a početkom 20. stoljeća i sa Zagrebom.
Tradicija koja i danas okuplja grad
Povijest Virovitice nije sačuvana samo u dokumentima, arheološkim nalazima i građevinama. Ona živi u gradskim običajima, djelovanju udruga, folkloru, vjerskim svečanostima i manifestacijama poput Rokova. Svečani defile plemićke svite, nastupi folklornih društava, izložbe, tradicijski obrti i procesija u čast svetoga Roka pokazuju kako se različita razdoblja virovitičke prošlosti mogu povezati u jednu suvremenu gradsku proslavu.
Proslavom 792. rođendana Virovitica nije samo obilježila godinu prvoga pisanog spomena. Podsjetila je na prostor koji pamti prapovijesna naselja, srednjovjekovne vladare, kraljevsku kovnicu, osmansku granicu, plemićke obitelji, franjevačku tradiciju, razvoj obrta i industrije te generacije ljudi koje su grad iznova gradile. Rokovo je zato mnogo više od nekoliko dana koncerata i zabave. To je susret prošlosti i sadašnjosti, vrijeme povratka Virovitičana u svoj grad i potvrda da se povijest najbolje čuva onda kada ostaje dijelom živoga identiteta zajednice.
Naslovna fotografija: Glavni virovitički trg 1902. godine – povijesna razglednica s građanima, kočijama i starim pročeljima.
