U Moslavačkoj gori tridesetak kilometara sjeveroistočno od Popovače u šumi Južna Garjavica. pokraj sela Katoličko Selišće. nalaze se ruševine srednjovjekovnoga grada Jelengrada. Kilometar od ceste na visini od oko 300 metara još su dobro očuvani ostaci ovog burga koji je podignut u 14. stoljeću, a napušten nakon odlaska Turaka u 16. stoljeću. U ranim povijesnim izvorima susreće se pod mađarskim nazivom Szarvaske – Jelengrad. Do 1521. godine u vlasništvu je Tome Bakača koji ga spomenute godine daje Erdbdvjima. Od 1545. do 1606. je u turskim rukama. Kako je nakon toga ovim dijelom Moslavine prošla vojna granica između slobodnog i okupiranog dijela sadašnje Slavonije, grad je ostao zapušten. U blizini se u istoj šumi Južna Garjavica nalaze i ostaci Košuta grada, također iz srednjeg vijeka. Ti gradovi ni do danas nisu dovoljno istraženi. Obavijeni šumskim raslinjem, izvan putova (posebno Jelengrad) poticali su narodnu maštu i stvarali oko sebe brojne legende. Tako je nastala legenda o banu vukodlaku koji luta ovim krajem.
Usnuo jedne noći Bjelin ban, gospodar Jelengrada, čudan san. U magli je vidio neku spodobu koja mu se približila i izgovorila samo jednu rečenicu: “Ti ćeš postati kralj!” Kada se probudio, povjeri svojoj ženi što je sanjao. Na to mu ona kroz smijeh odgovori: “Kani se takvog sna, a poglavito misli.” Međutim, bana Bjelina poče taj san sve više proganjati i obuzimati misao da bi on ipak mogao postati kralj. To mu je sigurno “suđeno”, ali se i sam mora potruditi za ostvarenje sna. Počeo je kovati urotu protiv svoga kralja kojemu je do tada vjerno služio. Nagovarao je svoje susjede plemiće da zajednički svrgnu kralja, a kada njega postave na kraljevsko prijestolje, on će ih bogato nadariti. Neki su se i odazvali njegovu pozivu te počeše kovati urotu. No, jedne noći čuje on svoju ženu kako u snu govori da Bog oprašta svim grešnicima, svake vrste, samo ne izdajicama. On je probudi i upita što je sanjala? I ona mu ispriča svoj strašan san: “Vidjela sam tvoju dušu, dragi mužu i bane, kako se nalazi pred sudom Božjim. A okolo sami vragovi koji zatražiše od Svevišnjega tvoju dušu jer ti njima pripadaš. I tada si me ti probudio.” Zamisli se ban Bjelin nad tim snom svoje žene shvativši grijeh svoje izdaje. Povuče se u obližnji samostan otaca pavlina, ali njegova duša više nije imala mira. Pobjegao je iz samostana i nastanio se u najgušćoj šumi i divljini Moslavačke gore. Tu je živio godinama poput divlje zvijeri dok ga neki razbojnici nisu ubili. Na njegovo tijelo naišli su pastiri i pokopali ga, ali ban ni nakon smrti nije imao mira. Lutao je planinom kao vukodlak i zavijao je od ponoći do zore. I tako je to dugo trajalo, sve dok ga vrazi ne odvedoše u pakao.
Ulomak iz knjige: Legende puka hrvatskog, Tomislav Đurić
Foto: Jelengrad, Hrvatski restauratorski zavod
