Kad se u jesen nebo zarumeni, a magla ujutro legne nad njive, zna se da su stigli dani berbe kukuruza. To su oni tihi, a opet glasni dani sela – kad se traktori čuju od ranog jutra, kad se prašina diže s polja, a u zraku se miješaju mirisi zemlje, suhog lišća i dima iz peći. Berba kukuruza oduvijek je bila više od posla. To je običaj, obred i znak da se godina privodi kraju, a trud cijelog ljeta polako pretvara u zrnatu, zlatnu sigurnost zime.
U mnogim se selima još uvijek drži do starih načina. Kukuruz se bere ručno u košare ili runjake te vozi na kolima, a tome sudjeluje cijela obitelji, susjedi i kumovi. Žene, stariji muškarci i djeca beru kukuruze, a mlađi momci nose košare u kola. Svi djeluju kao dobro uigrana družina, osjeti se duh zajedništva uz smijeh, pjesmu i priče koje se prenose s generacija na generaciju.
Kad sunce zađe, posao se nastavlja u dvorištima. Tamo, uz petrolejke i stare kukuruzane, počinje „komušanje“ – starinski običaj skidanja jesenskih listova s klipova. U nekim krajevima i danas se drži natjecanje: tko pronađe „crveni klip“ ima pravo poljubiti izabranicu. Uz pjesmu, kuhano vino i miris pečenih kestena, večeri berbe bile su male seoske fešte, mjesto okupljanja i prvih ljubavi.
Danas se kukuruz bere strojevima. Veliki kombajni zamijenili su ruke, a dvorišta su postala tiša. Kukuruz, ta žuta kraljica seoskih polja, i danas hrani selo i čuva sjećanja. Na njivama se još mogu vidjeti starci kako okreću klipove, žene koje brišu čelo krpom, i djeca koja skupljaju otpale listove za igru. Berba je trenutak kad se svi još jednom prisjete da bez zemlje nema života, a bez zajedništva nema sela.
I zato svake jeseni, kad se u dvorištima opet čuje lomljenje suhog lišća i kad prve vreće zrna šuškaju pod rukama, selo nakratko zastane. Pogleda se prema polju, zahvali zemlji i Bogu – i krene u novi krug života. Jer berba kukuruza nije samo kraj jedne godine, nego početak nove nade.
Upravo takav duh zajedništva i poštovanja prema naslijeđu oživio je KUD Graničar – Cvitović, koji je ove jeseni upriličio ručno branje kukuruza uz prekrasne fotografije i živopisnu atmosferu starinskog rada na njivi. Njihova hvale vrijedna akcija dala je veliki obol očuvanju tradicije i približavanju nekadašnjeg seoskog života mlađim naraštajima – podsjetivši sve koliko je važno da se korijeni ne zaborave, nego da se s ponosom prenose dalje.
Foto: KUD Graničar – Cvitović
