Otkud selu ime Kotli?
Među stanovništvom Humštine rašireno je mišljenje da ime dolazi od toga što je voda tu u kamenom koritu rječice iz lokala manje ili veće udubine koje oblikom podsjećaju na kotle – posude kakve su se u seoskim domaćinstvima koristile za kuhanje u ognjištima. U prštavim slapićima voda se prelijeva iz jednog »kotla« u drugi te se naposljetku slijeva niz visoku stijenu i sakuplja u velikom prirodnom bazenu zvanom Slap.
Današnji je izgled selo poprimilo u 18. stoljeću, a možda i nešto ranije. Sačuvano je oko 15 kuća koje su veće i ljepše od kuća u okolnim selima i zaseocima. Uvjeti za razvoj takvoga graditeljstva su djelomično u stabilnim prihodima koje su Kotljani ubirali kao nadaleko poznati zanatlije. Duž glavne ulice niz je katnica koje svjedoče o boljim vremenima, kada je u selu živjelo mnogo ljudi.
Iz povijesti
Iako se sastoji od samo petnaestak kuća, staro selo Kotli jedno je od najprivlačnijih izletišta u središnjoj Istri. Smješteno je istočno od Buzeta, u travnatoj dolini Rečine, čije vode, nakon spajanja s pritokom Dragom, dalje teku kao Mirna, najduža i najpoznatija istarska rijeka. Rečina je službeno ime pod kojim je rječica označena na većini zemljovida, ali stanovnici koji uz nju žive zovu je Mirna. Kada se u proljeće na Učki i Ćićariji počnu topiti snjegovi te nakon obilnih kiša, njezinim koritom poteče bujica vode, a krajem ljeta, nakon dugotrajnih suša, može posve presušiti.
Do Drugoga svjetskog rata u selu nije bilo osnovne škole pa su djeca pješačila do nekoliko kilometara udaljene škole u Humu. Prije nego što je sredinom 19. stoljeća osnovana škola u Humu te u godinama kada je prekidala s radom kotljanski su đaci pohađali nastavu u Buzetu. Dolinom Rečine do Buzeta vodi stari podzidani put kojim su djeca odlazila u školu, a odrasli Kotljani vozili svoje proizvode u Sveti Ivan pokraj Buzeta na godišnji sajam koji se održavao u lipnju.
U prošlim su stoljećima Kotli bili najveće i gospodarski najjače selo u Humštini. U nekim je razdobljima u njemu živjelo i više od stotinu ljudi. Nakon Drugoga svjetskog rata zadesila ga je sudbina mnogih malih sela i gradova u unutrašnjosti Istre čije se stanovništvo počelo iseljavati. Kotljani su otišli živjeti u Buzet, okolicu Poreča i Kopra te tamo pokušali osigurati opstanak, a kuće su, napuštene i prepuštene zubu vremena, počele propadati. Popisom stanovništva iz 70-ih godina zabilježeno je da u selu živi još 14 mještana, ali i oni su se uskoro raselili, a Kotli su ostali prazno i mrtvo mjesto. Danas su Kotli oživjeli iako samo »na papiru« – posljednji popis stanovništva iz 2001. bilježi da u selu živi jedan stanovnik.