Osnovni dijelovi muškog ruva su košulja i gaće. Svakidašnje košulje izrađivali su od domaćega kudjelj nog platna, a one malo svečanije od lanenog platna. S vremenom u upotrebu ulazi i kupovno, tvornički proizvedeno pamučno platno. Na leđima i rukavima košulja je bila nabrana, namrskana na sitne mrske. Rukavi su bili široki pa su se nabirali u zapešću i tu završavali zaponjcima, a na ramenu su nabrani i prešiveni za krpom. Umetak platna ispod pazuha naziva se latica. Svečane košulje bile su na obašvi, zaponjcima i poprsju, njidrima ukrašavane bijelim vezom šlingovanjem, a kasnije i zlatovezom. Momci su, uza zlatom ukrašene košulje, nosili zlatni gumb u obliku cvjetića ili mali dukat.
Gaće su najčešće izrađivane od četiri pole domaćeg platna, a one svečanije i od šest pola.33 Između nogavica, koje su sezale do gležnjeva, umetao se tur, središnji četvorni komad platna. U gornjem dijelu gaće imaju širi porub u koji se uvlačio ugaćnjak, uzica kojom su se vezivale u struku. Svečane gaće, osim što su šire od onih svakidašnjih, ukrašene su iznad poruba nogavice vezom, a bile su i dobro štirkane i bogato nabrane. Od obuće muškarci su nosili opanke, papuče, čizme, a zimi i klompe. Od sredine 19. stoljeća, pod utjecajem gradske mode, muško se ruho intenzivno mijenjalo i nadopunjavalo novim odjevnim predmetima. Počinju se nositi šeširi, hlače čakšire priljubljene uz nogu, prusluk, te kaputi i ogrtači. Hlače, čakšire, čakčire najčešće su se šivale od čohe i sukna. Zimi su se nosile preko gaća, a mogle su biti i kožne. Prvo su bile uže. Sprijeda su imale dva bočna proreza, a dio između njih nazivao se nadkurnjak. Ukrašavane su pletenom vrpcom žinorom, a na koljenima su im ušiveni komadi tkanine štenci. Dvadesetih godina 20. stoljeća počinju se nositi čakšire s proširenim nogavicama sa strane. Ovo proširenje naziva se brič. Bričaste čakšire najčešće su nosili momci, ali i mladi oženjeni muškarci. Ovakve hlače nemaju nadkurnjak, već ga zamjenjuje središnji prorez šlic.
Prsluk, prusluk sastavni je dio muškog ruha. Oni jednostavniji izrađivani su od crne čohe ili sukna. Nosili su ih uglavnom stariji muškarci. Svečaniji prsluci izrađivani su od samta ili baršuna kumaše. Najsvečaniji su bili svileni prusluci koje su nosili momci i mlađi ljudi. Isticali su se ljepotom, mogli su biti ukrašeni i zlatovezom, a zakopčavali su se srebrnim gumbima pucadima kojih je bilo od petnaest do dvadeset pet. Dolama je zimski ogrtač sašiven od fine crne ili tamnoplave čohe. Iznutra je podstavljen crvenom čohom, a straga u struku nabran u laptiće. Dolama se zakopčavala s osamnaest srebrnih gumba pucadi i isto toliko srebrnih punki. Nosili su je bogatiji momci, gazdački sinovi i jedinci. Reklija je također vrsta zimskoga kaputa. Izrađivala se od tamne čohe ili valjane vune. Ukrašavana je uz rubove i oko rukava. Dosezala je do remena na hlačama. Na rekliji je vidljiv utjecaj nekadašnjega graničarskog načina odijevanja, baš kao i na hlačama, čakširama. Striganski kaput resi ovratnik presvučen astraganom. Pršnjak je izrađen od ovčje kože s runom na unutrašnjoj strani. Pokrivao je samo leđa i prsa, a kopčao se s jedne strane, na ramenu i ispod pazuha. Ukrašavao se apliciranjem raznobojnih komada kože. Opaklija je također izrađena od ovčje kože s runom na unutrašnjoj strani. To je krzneni muški ogrtač, kabanica trapezastog oblika koja seže do gležnjeva. Šivana je od jedanaest do trinaest klinasto krojenih komada kože. Ima obašvu, ovratnik od crne janjeće kože ukrašen krznom. Zatvarala se jednim gumbom ispod vrata, a uz donje rubove, uz crno krzno, ukrašavala se, kao i pršnjak, raznobojnim kožnim aplikacijama. Velikom opaklijom, koja je bila dugačka i široka, mogle su se ogrnuti i dvije osobe. Laka opaklija je manja i kraća i njome se zagrće jedna osoba. Krznene su bile i šubare, bilo da su izrađene od običnoga janjećeg krzna ili kupocjenijega astraganskog krzna – striganske šubare.
Kravata poša nosi se od druge polovice 19. stoljeća, a umjesto nje ponekad se oko vrata vezivala marama. Najomiljenija i najcjenjenija muška obuća bile su kožne, crne čizme mekanih, naboranih sara i kožnih potplata. Bila je to muška obuća za svečane prigode. Čizme se nose uz široke bijele gaće i uz hlače, čakšire. “Kasnije, od tridesetih godina 20. stoljeća, nosile su se i čizme tvrdih sara od crne lakirane kože.” Uz svečano ruvo bogatiji momci nosili su džepni sat sa zlatnim lančićem koji su pričvršćivali za donje gumbe na prusluku, a sat su držali u džepu. Bunjevačka muška nošnja mijenjala se s vremenom uvođenjem novih odjevnih predmeta koje su Bunjevci preuzeli iz odora vojske Vojne krajine (čakšire, reklija). Počinju se nositi i odjevni predmeti na kojima su vidljivi utjecaji gradske mode. Te odjevne predmete (prusluk, šešir, dolama) možemo smatrati svojevrsnim prijelaznim oblicima koje će u konačnici posve zamijeniti odjeća građanskoga tipa.
Izvor: Tradicijsko ruho Hrvata u Vojvodini, Krunoslav Šokac, Katalog Izložbe Tradicijsko ruho Hrvata u Vojvodini, Hrvatska matica iseljenika
