U Kratečkom je u srijedu, 11. ožujka 2026. godine svečano otvoren Centar baštine Sisačko-moslavačke županije, novi interpretacijski prostor posvećen bogatoj povijesti i kulturnoj baštini donje sisačke Posavine. Obnovu i uređenje objekta realizirala je Sisačko-moslavačka županija sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a projekt je ostvaren u suradnji sa Sisačkom biskupijom.
Okupljene je u ime Ministarstva kulture i medija pozdravila dr. sc. Ivana Miletić Čakširan, voditeljica Područne službe za konzervatorske poslove u Sisku, istaknuvši važnost očuvanja i prezentacije lokalne kulturne baštine te uloge ovakvih projekata u zaštiti povijesnih lokaliteta i identiteta prostora.
Prisutnima se obratio i župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak, koji je u svom govoru naglasio kako je projekt Centra baštine realiziran zahvaljujući suradnji Sisačko-moslavačke županije, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Sisačke biskupije na čelu s mons. Vladom Košićem, sisačkim biskupom. Istaknuo je kako je cijela inicijativa za uređenje i obnovu objekta krenula od mještana Kratečkog i dogradonačelnice Grada Siska Sanje Mioković, čime je potvrđena važnost lokalne inicijative u očuvanju i valorizaciji kulturne baštine.
Župan je također naglasio kako Sisačko-moslavačka županija posljednjih godina sustavno ulaže u obnovu i razvoj ruralnih područja, a projekti poput Centra baštine dio su šireg nastojanja da se očuva povijesna i kulturna vrijednost prostora te ujedno obogati turistička ponuda ovog dijela Posavine. Posebno je istaknuta činjenica da se Kratečko živi u sinergiji sa Parkom prirode Lonjsko polje u susjedstvu poznatog Čigoća – sela roda, što dodatno otvara mogućnosti razvoja kulturnog i održivog turizma.
Svečanosti otvorenja nazočio je i sisački biskup mons. Vlado Košić, koji je tom prilikom zahvalio svim institucijama i pojedincima uključenima u realizaciju projekta te blagoslovio obnovljenu zgradu Centra baštine.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupio je KUD Kratečko, čiji su članovi predstavili dio bogate folklorne tradicije ovoga kraja. Posebno zanimanje okupljenih izazvao je scenski prikaz „Mamićina jedinica“, koji su izvele Alena Radić i Tamara Vidović, učenice drugog razreda Osnovne škole Budaševo-Topolovac-Gušće.
Otvorenjem Centra baštine Kratečko je dobilo novo mjesto koje će čuvati i predstavljati povijest, tradiciju i kulturnu baštinu donje sisačke Posavine, ali i služiti kao prostor za interpretaciju prošlosti te edukaciju posjetitelja i mlađih generacija. Autori stalnog postava su Luka Šajnović, Jurica Škofač i Ivica Valent.
Povijesna baština Kratečkog i vlastelinstva Totuševina
Prostor današnjeg Kratečkog i okolnih posavskih sela ima dugu i složenu povijest koja seže u srednji vijek. Prema povijesnim izvorima, počeci dokumentirane povijesti ovog područja povezani su s velikim vlastelinstvom Totuševina, koje se u pisanim izvorima spominje još u 14. stoljeću. Vlastelinstvo je nastalo kada je ugarska plemićka obitelj Töttös de Batmonostor stekla posjede oko utvrde u Blinji, a imanje je nazvano prema njihovim vlasnicima.
U drugoj polovici 15. stoljeća prvi se put u pisanim dokumentima spominje i Kratečko, i to u oporuci Barbare Frankopan iz 1482. godine. U to je vrijeme vlastelinstvo bilo u posjedu despota Vuka Brankovića, kojemu ga je dodijelio kralj Matija Korvin za vojne zasluge. Nakon njegove smrti posjedi su više puta mijenjali vlasnike, sve dok 1526. godine vlastelinstvo nije prešlo u ruke Petra II. Keglevića, istaknutog hrvatskog vojskovođe i kasnijeg bana.
Time započinje višestoljetno razdoblje u kojem je vlastelinstvo Totuševina povezano s jednom od najpoznatijih hrvatskih plemićkih obitelji – Keglevićima. Ta hrvatska plemićka i velikaška obitelj potječe iz Kninske županije, gdje je još u srednjem vijeku imala svoje prve posjede. Rodonačelnikom obitelji smatra se Kegalj, sin Petra iz roda Prkalja, koji je vjerojatno bio graditelj utvrde i obiteljskog uporišta Kegaljgrad u sjevernoj Dalmaciji.
Uslijed sve češćih osmanskih provala krajem 15. i početkom 16. stoljeća Keglevići su, poput mnogih hrvatskih plemićkih obitelji, bili prisiljeni napustiti svoje stare posjede u južnim krajevima te su se postupno preselili na sigurniji sjever Hrvatske i Slavonije. Tijekom prve polovice 16. stoljeća stječu nove posjede na području Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, a među njima i veliko vlastelinstvo Totuševina u Posavini.
Keglevići su tim vlastelinstvom upravljali sve do prve polovice 19. stoljeća. Tijekom tog razdoblja područje je često bilo izloženo osmanskim napadima, a u drugoj polovici 16. stoljeća velik dio posavskog prostora bio je opustošen i gotovo nenaseljen. Tek nakon prestanka osmanske opasnosti krajem 17. stoljeća započinje postupna obnova i ponovno naseljavanje ovog kraja.
Nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, kojim je granica Habsburške Monarhije pomaknuta dalje na istok, Keglevići su intenzivnije radili na obnovi svojih posjeda uz Savu i Kupu. Naseljavanje stanovništva, obnova sela i razvoj gospodarstva postupno su vratili život u opustošena područja Posavine. U tom razdoblju obnovljena su i sela poput Kratečkog, kao i druga naselja u okolici.
U 18. i 19. stoljeću vlastelinstvo se sve češće nazivalo Topolovačko vlastelinstvo, prema Topolovcu kao upravnom središtu posjeda. Tijekom tog vremena izgrađeni su i brojni gospodarski objekti, a u Topolovcu je 1831. godine podignuta i obiteljska kurija.
Nakon više od tri stoljeća upravljanja ovim posjedima, obitelj Keglević prodala je vlastelinstvo 1840. godine. Time je završilo jedno dugo razdoblje u kojem su Keglevići ostavili snažan trag u povijesti donje sisačke Posavine.
Danas upravo takva povijest – isprepletena srednjovjekovnim vlastelinstvima, plemićkim obiteljima i životom posavskih sela – čini temelj identiteta ovog kraja, a Centar baštine u Kratečkom postaje mjesto na kojem će ta bogata prošlost biti sačuvana, istraživana i predstavljena novim generacijama.
