Posveta polja, ili blagoslov polja, jedan je od najstarijih i najdubljih običaja hrvatskog naroda, osobito u seoskim sredinama. Ovaj proljetni obred, koji se održava najčešće krajem travnja ili početkom svibnja, spaja crkvenu tradiciju i pučko vjerovanje u zaštitu zemlje, plodnosti i života.
Glavna svrha posvete polja bila je moliti Boga za dobre vremenske prilike, zaštitu usjeva od nepogoda poput suše, tuče ili bolesti, te za blagoslov plodova zemlje. Obred predvodi svećenik, a sudjeluje cijela zajednica u procesiji koja hoda poljima, voćnjacima i vinogradima. Tijekom hodnje pjevaju se Litanije svih svetih, molitve i pučke pjesme, a polja se škrope blagoslovljenom vodom dok svećenik na četiri strane svijeta čini znak križa. Da se tradicija nastavlja zasigurno znamo zahvaljujući fotografu Zdenku Đurčeku koji nam je dostavio fotografije Posvete polja iz Čepina.
Regionalne posebnosti običaja
Slavonija
U plodnoj Slavoniji posveta polja imala je posebno svečani karakter. Procesije su bile bogate simbolima: nosili su se okićeni križevi, zastave, krunice i blagoslovljeno sjeme. Molilo se posebno za žito, vinograde, voćnjake i livade. Nakon obreda, domaćini bi se međusobno darivali: mladi luk, jaja, rakija i kolači bili su znak prijateljstva i zajedništva. Djeca su kao uspomenu često dobivala mali križić od maslinovog drva.
Zagorje
U Hrvatskom zagorju, posveta polja najčešće se održavala na dan Svetog Marka Evanđelista (25. travnja). Procesija bi kretala iz crkve, a ljudi su nosili krunice, svijeće i molitvenike. Na posebnim mjestima svećenik bi zaustavio povorku i blagoslovio polja. Djeca su često nosila buketiće proljetnog cvijeća, a nakon procesije organiziralo bi se zajedničko druženje uz hranu, piće i igru.
Dalmacija
U Dalmaciji, osobito u dalmatinskom zaleđu, običaj je poznat pod nazivom Križonoše ili Križne procesije. Procesiju je predvodio muškarac koji je nosio veliki križ, što je bila velika čast za njegovu obitelj. Ljudi su pjevali pučke napjeve i zazivali zaštitu svetaca poput Svetog Jurja ili Svetog Marka. Na kraju blagoslova često bi se održavala trpeza pod vedrim nebom, s vinom, kruhom, sirom i veseljem.
Korijeni posvete polja sežu duboko u prošlost. U srednjem vijeku Crkva je uvela ovakve obrede da bi zamijenila drevne poganske običaje posvete zemlje. Tako je spojeno staro vjerovanje u snagu prirode i novo kršćansko pouzdanje u Božju providnost. Posveta polja svjedoči o povezanosti čovjeka i zemlje, o svijesti da je svaki urod dar koji se prima s poniznošću i zahvalnošću. Iako danas živimo u modernijem i urbaniziranijem svijetu, običaj posvete polja još uvijek živi u srcima ljudi koji osjećaju duboku povezanost s prirodom i vjeruju u snagu molitve. To nije samo molitva za plodnost zemlje, već i iskaz zahvalnosti za život, prijateljstvo među ljudima i nadu u dobru budućnost.
Foto: Zdenko Đurček
