Predaja kaže da se već nakon što je tijelo sv. Tripuna izneseno s broda na obalu, uz ostale manifestacije oduševljenja žitelja Kotora tim događajem, svecu u čast zaplesalo kolo i pjevale lode. Tada je i aklamacijom „cijeloga naroda grada“ proglašen glavnim zaštitnikom. Najstariji zapis o ceremoniji proslave sv. Tripuna je gradska odluka iz 1417., kojom se propisuje obveza darivanja voštanica i sudjelovanja u procesijama prigodom nošenja „presvete glave Presvetog Mučenika“ za rektora, vijećnike, suce i druge predstavnike vlastele te plaćene službenike (liječnici, javni bilježnici, kancelari, ljekarnici, brijači).
Tijekom stoljeća ceremonija je dobivala nove sadržaje, stare forme prilagođavale su se novim okolnostima, ostajući pri tome uvijek u domeni vjere.
Detaljniji opis Tripundanskih svečanosti susrećemo u jednom zapisu iz 1844. godine kotorskog odvjetnika Urbana Raffaellija. Statut Plemenitog tijela Bokeljske mornarice iz 1874. propustio je dotadašnju praksu uobličiti u normu, dio toga je učinjeno u Pravilniku Mornarice iz 1913., tako da je kodifikacija cijeloga protokola proslave sv. Tripuna, oslanjajući se na tradiciju, učinjena u Statutu Plemenitog tijela iz 1934. Obrazac proslava u idućih sedam godina, uglavnom, je izgledao ovako:
Priprema za proslavu sv. Tripuna formalno je započinjala 13. siječnja izborom časnika s jednogodišnjim mandatom: majora, ađutanta, natporučnika, prvog poručnika, pet poručnika, dva narednika i kolovođu, na skupštini Bokeljske mornarice. Izabrane časnike formalno bi imenovao admiral, koji je, ujedno, po svom nahođenju, istoga dana imenovao i maloga admirala, dječaka u dobi od 8 – 12 godina.
Važan događaj koji prethodi glavnoj proslavi zbivao se 27. siječnja. Toga dana mali admiral, s terase katedrale, točno u 12 sati bi izrekao pohvale sv. Tripunu, kojima je, zapravo, najavljivao glavnu svečanost i pozivao građane da sudjeluju u slavlju. Pri kraju, kod trostrukog uzvika „Slava“ podizao se stijeg sveca uz zvonjavu zvona i pucanje mužara (merzera), artiljerijskog topa vrlo kratke cijevi s punjenjem koje izaziva snažan prasak. Po završetku, mali admiral u pratnji Ađutanta silazi do trijema katedrale. Izricanje pohvala pratili su sa sredine trga sv. Tripuna časnici Mornarice te predstavnici civilne vlasti Kotora i bokokotorskih općina te crkvene i vojne vlasti. Nakon dolaska maloga admirala, limena glazba bi odsvirala himnu, a zatim bi se Admiral i mali admiral zajedno s uzvanicima uputili prema prostorijama Mornarice, gdje bi se nastavili družiti.
Proslava blagdana počinjala je 2. veljače. Ujutro u 9 sati časnici i mornari dočekivali bi na obali svoje kolege iz vanjskih općina. Nakon toga formirao se odred, koji je u 10 sati odlazio sreskom načelniku po zastavu i gradonačelniku koji je, uz zastavu, admiralu predavao štap, ključeve grada i gradskih tamnica i tako mu na simboličan način predao vlast u gradu za vrijeme Tripundana. Dolazak, odlazak i preuzimanje insignija uređeni su gotovo do u tančine.
Izvor: https://bokeljskamornarica809zagreb.hr/tripundanske-svecanosti/#
