U bogatoj riznici bunjevačko-hrvatske baštine, među najsvečanijim i najprepoznatljivijim likovima nalaze se bandaš i bandašica – počasni domaćin i domaćica žetvenih svečanosti. Njihova uloga danas nadilazi samo simboliku poljskih radova; oni su nositelji poruke ponosa, zajedništva i ljubavi prema običajima koji se prenose s koljena na koljeno.
U prošlim vremenima, bandaš je bio najvrjedniji i najspretniji mladić u zajednici, onaj koji je predvodio radove u polju, posebno tijekom žetve. Njegova para, bandašica, bila je djevojka koja se isticala marljivošću, gostoljubivošću i umijećem uređenja svečanosti. Njih dvoje su, kao domaćin i domaćica, okupljali radnike, bdjeli nad poslom i brinuli da završetak žetve bude obilježen radošću i zahvalnošću.
Iako su vremena i način života promijenjeni, bandaš i bandašica ostali su središnji simboli Dužijance – manifestacije zahvalnosti Bogu za urod. Oni se biraju među mladima koji njeguju tradiciju, ponosno nose svečanu bunjevačku nošnju i predstavljaju svoju zajednicu na svim događanjima, od izbora pratilaca do središnje povorke. Tijekom proslave, bandaš i bandašica predvode svečani ophod, a u crkvu donose kruh od novoga žita na blagoslov, što je vrhunac žetvenog slavlja. Njihova prisutnost unosi svečanost i daje prepoznatljivo lice manifestaciji.
Ove godine, na 115. Dužijanci, čast bandaša pripala je Tomislavu Ivankoviću, dok je bandašica Marija Dulić. Oni su svojim dostojanstvom, osmijehom i ponosnim nošenjem bunjevačke nošnje predvodili svečanu povorku i ispratili žetvu godine.
Nošnja – ponos koji se nosi
Posebno mjesto u predstavljanju bandaša i bandašice zauzima narodna nošnja. Za bandaša je to svečano odijelo, prsluk i šešir s ukrasima od klasja, dok bandašica nosi raskošnu bijelu ili svijetlu haljinu s čipkom, oplećak i maramu, te u ruci često drži buket od žitnih klasova. Svaki detalj ima svoje značenje – od boja i veza do materijala – i govori o ponosu obitelji i zajednice.
Biti izabran za bandaša ili bandašicu nije samo čast, nego i obveza. Oni su uzor mladima, primjer kako se kultura i običaji mogu živjeti i u suvremenom vremenu. Njihova uloga podsjeća da tradicija nije nešto što se čuva samo u sjećanjima, nego i u svakodnevnim djelima, u riječima, pjesmi i plesu.
Foto: UBH “Dužijanca” – Ivana Piuković
