Nazvana još i Boja, Bojka, Slava, Slavka, Bobana. Jedna je od četiriju diva (Divana, Zorana, Morana) rođena iz kapi mrazovčeva cvijeta, na Pamir-gorju. Boginja je pobjede, časti, slave, mudrosti i bojne smionosti. Utjelovljenje je ponosa. Slavila se ovkraj i onkraj grobišta. Stasita je i krilata, razborita i oštrovidna, pravedna i pametna. Krasi je odvažnost i zanos, moćan udarac, snaga i silina. Prikazuje se kao krasotica, modro zelenih očiju i duge kose boje suhog listinca s raširenim krilima i mačem u ruci podignutim visoko ponad glave. Nad obrvama joj je maslinov vijenac, simbol plodnosti i očišćenja, slave i pobjede. Sunčevi ratnici vjerovali su, naime, da maslinovac rastjeruje zle duhove.
U boju jaše krilatoga čilaša, konjica što se i sam bori, udarajući prednjim kopitima. Što je pobjeda veća, to su joj i krila raširenija i uznositija. U tuzi poraza potištena je i pokunjena, a krila su joj opuštena. Na glavi nosi kacigu s perjanicom, na lijvoj podlaktici štit, a u desnoj ruci mač. U borbi je Borislava, u miru mirotvorna, mirohrana i mironosna Miroslava. Pomagala je ljudima i bogovima, ne samo na bojnom polju nego i prigodom viteškog natjecanja, pa su i to razlozi što nema osobe koja za njom ne čezne. Znakovlje njezine slavodobitnosti su oružje, cvijeće, planine i hrastove grančice, maslinov i lovorov vijenac. Moć joj je bila u maču pravde, a glas se krilio na sve strane.
Ona je s bojišta, polja slave, odvodila duše poginulih u vidni-gradski Dom junaka – gdje su iz volunjskih rogova pile medovinu pomiješanu s božanskom amritom. Tu je junacima podizala stupove i lukove pobjede, te ih kitila besmrtnošću i slavom. Dok joj duše poginulih ratnika prilaze, vile im (bojanke) Vojislava, Stanislava, Radoslava, Držislava, Višeslava, Tomislava i Gordana radosno klikću zanosne poklike divljenja, obasipajući ih cvijećem. Sama ih Bojana kiti hrastovim hvojama, ponekog mučeničkom krunom spletenom od trnja, da ih predstavi bogoocu Svarunu i ostalim nebesnicima. Bojana s bojankama na bojnom polju pomaže bojovnicima vidajući im rane te ih sokoli, a neprijatelju lomi koplja i mačeve, odvraća strijele i svime odmaže. Ljudima je pomogla u kroćenju konja i gradnji brodica. Zaštitnica je pravedne vlasti. Posvećene su joj ptice crvenooka grlica i kraljevski vivak. U njenu su slavu Sunčevi ratnici običavali peći tuste voline i tako pripremali obilne gozbe.
Najpoznatija Bojanina svetišta bila su u Bojišću (kraj Benkovca), na Zlatskoj gori (Petrova gora), na Klisu i brdu Sveti Spas kod Knina. Njezinim se imenom uznosi i diči naša žitnica Slavonija, a i rijeka Bojana na granici između Duklje i Albanije, te mjesto Bojana kod Čazme.
Izvor: Marinko Marinović >>>>> „Junaci starohrvatskih mitova“
