Hrvatski grb, prepoznatljiv po crveno-bijelom šahovskom uzorku, kroz stoljeća je postao simbol identiteta, pripadnosti i državnosti hrvatskog naroda. Iako ga prate brojne legende, njegovi povijesni korijeni duboko su urezani u europsku heraldiku i politička zbivanja kraja srednjeg vijeka.
Prvi poznati prikazi hrvatskog šahiranog grba pojavljuju se krajem 15. stoljeća. Jedan od najranijih prikaza pronađen je u Tirolu, u dominikanskom samostanu u gradu Bozenu, gdje je oslikan na freski s prikazom heraldičkog motiva poznatog kao „Davidov toranj“. Taj se prikaz datira između 1490. i 1494. godine.
Već 1495. godine šahirani grb pojavljuje se i u austrijskom Innsbrucku, gdje je oslikan na svodu kuće tadašnjeg gradskog suca. Smatra se da je inicijativu za njegovu uporabu potaknuo car Maksimilijan I., čije se vladarsko djelovanje poklapa s nastankom tog prikaza. Ovi prikazi govore o tome kako je grb već tada prepoznat kao oznaka teritorijalne pripadnosti i simbol političke težnje.
Sredinom 16. stoljeća, konkretno 1. siječnja 1527. godine, šahirani grb dobiva formalno priznanje u kontekstu izbora Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskog kralja. Tom prilikom, otisnut je na kraljevskom pečatu poznatom pod nazivom Sigillum Regni (Pečat Kraljevstva), u formi 8 × 8 kvadrata u srebrno-crvenoj kombinaciji. Time grb poprima status službenog obilježja Kraljevine Hrvatske u okviru dinastijskih i državnih poslova. Iako se kasnije češće koristio u paraleli sa službenim grbom Slavonije, hrvatski šahirani grb ostaje prisutan kao prepoznatljiv simbol sve do posljednjeg sabora Kraljevine Hrvatske, održanog 1557. godine u mjestu Steničnjak.
Narodne legende o nastanku grba
Uz povijesno-diplomatski razvoj hrvatskog grba, hrvatski narod stoljećima njeguje legende koje dodaju simboličku dubinu ovom nacionalnom znaku.
Kralj i šahovnica
Jedna od najpoznatijih legendi govori o hrvatskom kralju, često poistovjećenom s Držislavom, koji je pao u mletačko zarobljeništvo. Tijekom zatočeništva, kralj je ponudio neobičan izazov: šahovsku partiju protiv svojih tamničara. U dogovoru je stajalo da će mu, ako pobijedi tri uzastopne igre, biti vraćena sloboda. Prema priči, kralj je ostvario pobjede i time zaslužio oslobođenje. U čast te pobjede, motiv šahovnice uvrstio je u hrvatski grb kao simbol mudrosti, strategije i slobode.
Znak s neba
Druga predaja dolazi iz vremena doseljenja Hrvata na nova područja. Pri dolasku na ove prostore, prema legendi, Hrvati su na nebu ugledali lik šahovnice – crveno-bijeli uzorak koji su protumačili kao nebeski znak i božju poruku. Taj simbol prihvatili su kao svoj zaštitni znak i počeli ga koristiti kao obilježje narodne i državne pripadnosti.
Iako se šahirani grb s vremenom ustalio kao dio službenih simbola, njegove legendarne priče i dalje žive u narodnoj predaji. Hrvatski grb tako danas ne predstavlja samo povijesni artefakt, već i simbol prožet značenjima, koji spaja stvarnost i mit, vjeru i povijest, narod i državu.
