U srcu njemačkog Filderstadta, daleko od slavonskih polja i dalmatinskih ulica, dogodilo se nešto posve domaće, održan je 10. Susret čuvara hrvatske etno baštine, jedinstvena folklorna smotra koja je još jednom pokazala da se domovina ne nosi samo u putovnici, već u koraku kola, u zvuku tamburice i u ručno vezanoj nošnji.
Organizator manifestacije bilo je Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Ruža“ iz Filderstadta, čiji je trud pretočen u večer ispunjenu ponosom, sjećanjem i toplinom. Na pozornici su se izmjenjivale plesne skupine iz Njemačke, Austrije i Švicarske – njih čak četrnaest. Svaka sa sobom nije donijela samo koreografiju, nego cijelu priču, baštinjenu iz sela i gradova koje su njihovi djedovi i bake ostavili za sobom.
Program je započeo svečanim mimohodom kroz dvoranu – tiho, ponosno, kao procesija onih koji znaju tko su. A onda je uslijedilo ono što publika najviše pamti – ples. Slavonsko kolo, lički drmeš, zagorski trokorak, bunjevačko nadigravanje… svaka regija predstavila se u najboljem svjetlu, uz nošnje koje su blistale kao da su jučer izvezene, iako su neke starije i od samih izvođača. Do kasno u noć, dvoranom su odjekivali glasovi koji pjevaju istim jezikom, ali s naglaskom zemlje u kojoj sada žive – zemlje koja je pružila novi dom, ali ne briše onaj stari.
Ova smotra nije tek redovna kulturna manifestacija. Ona je most. Veza između korijena i krošnje. Mjesto gdje tradicija nije stavljena pod staklo, već je živa, nošena mladim rukama i sigurnim koracima. Dok god postoje ovakvi susreti, hrvatska baština će ne samo preživjeti – nego i cvjetati, gdje god se Hrvati nalazili.
