U Kaliforniji u pravcu sjever-jug prostire se veliki planinski lanac Siera Nevada. Na zapadnim planinama tih visokih planina i to u širokim šumskim prostranstvima nacionalnih parkova Sequoia i Kings Canyon, nalaze se najveći primjerci golemog mamutovca. Osnivanje Nacionalnog parka Sequoia 1890. godine može se zahvaliti američkom pioniru zaštite prirode Johnu Muiru. U to vrijeme već je trećina gorostasa bila srušena. Stabla koja su se SAD-u nazivaju „Giant Sequoia“ rastu na platoima na visini od 1800 do 2200 m. Suha ljeta i snijegom bogate zime određuju uvjete rasta tih gorostasa. Najveće stablo golemog mamutovca, nazvano „General Sherman“, slovi za najveće živo biće na zemlji. Uprava Nacionalnog parka objavila je da je visina ovog stabla 83,8 m, a opseg debla neposredno iznad tla 31,1 m. 1975. Godine volumen stabla procijenjen je na 1486,6 m3. Starost stala procjenjuje se na 1800 i 2700 godina. Jednom od srušenih stabala izračunata je starost od 3200 godina.
Park je u ljetnim mjesecima preplavljen turistima, dok je zimi pristup skoro nemoguć zbog visokih nanosa snijega. Golemi mamutovci stoje zasebno ili u grupama. Crvenosmeđa kora izdaleka je vidljiva u inače gotovo jednobojnom zimskom krajoliku. Veliku važnost za održavanje sastojina golemog mamutovca imaju niski šumski požari koji uništavaju prizemno šumsko razdoblje iz kojih se razvijaju gorostasi. Stara stabla su od požara zaštićena svojom debelom korom. Periodični požari koji nastaju kao posljedica udara groma, prirodna su regulacija života u ekosustavu u kojem su se sekvoje najbolje prilagodile. Ako se požari ne događaju redovito dolazi do širenja grmlja i ostalih vrsta drveća te tzv. „vrućih“ požara koji dosežu visoko u krošnje mamutovaca, pri čemu može doći do znatnih oštećenje stabala. Uprava Nacionalnog parka prepoznala je tu povezanost te cijeli sustav regulira umjetno izazvanim požarima.
Izvor >>>>> Rudolf Wittmann – “Veličenstveni svijet drveća”
