Od davnine su u svim našim krajevima prepoznatljivi simboli žene bili razni ukrasi i pokrivala glave, po kojima se već na prvi pogled moglo razaznati je li žensko čeljade djevojka slobodna ili pred udajom, mlada “sneja”, udovica, stara cura ili baba. U Pokuplju je postojala bitna razlika češljanja kose i pokrivanja glave udate neudate žene, a samo u nijansama unutar svake od o dviju skupina.
A na bijeloj lanenoj podlozi i strogoj, gotovo kiparskoj figuri Pokupčanke, isticali su se ukrasi u obliku manjega šarenog svežnja pod vratom, ispod kojega je visio kraljuž od po 30-tak struka , niske škuda, kruna i petokruna, po koja križevača i po nekoliko raznih iglica pribodenih uzduž spoja poprsnice opleća odnosno švabice, a visoko pod vratom niska bijelog perlina ili na crnoj baršunskoj traci dukat. Potiljak je krasio jedan “veliki sveženj” koji je u stvari pokrivao sva ta čvorišta. Djevojačke “kose” pletenice bile su okićene raznobojnim šarenim, upletenim ili privezanim svežnjima, mašljinima i špangama, a glavu udate žene krasila je šarena kapica.
Pokupske djevojke su uglavnom bile gologlave, počešljane “na zad” ili “na stezu”‘ (u djetinjstvu “na košaru”), sa strogo “priglađenom” – priljubljenom kosom uz lice i s podignutim ili spuštenim “kosama“ okićenim ovisno o životnoj dobi. U ranom i kasnom djevojaštvu su se manje kitile, pred udaju najviše, a stare cure su nosile kosu složenu u futu bez ukrasa. Glavu udate Pokupčanke je pak, otkako se pamti, pokrivala kapica. Prvi put, mladoj su “sneji” kapicu stavili na glavu u toku same svadbene svečanosti, točnije, učinio je to sam muž kada su je svati “dopeljali” u njegov dom. Taj obredni središnji čin svake udaje (gotovo je bio jednak onom ispred oltara) uključivao je skidanje “venčane kape” ili “vjenca” s glave, češljanje kose na novi način s “primotanim kofrtanjem” i stavljanje kapice na glavu. Izvođen je pod velom tajnovitosti i pun simbolike, negdje u zasebnoj prostoriji, najčešće komori, gdje je mlada žena sjedila na tronošcu, a nekoliko spretnih starijih, uz prisustvo kume i posmikalje, ju je češljalo i uređivalo. Prvo polaganje kapice na počešljanu glavu izveo je muž, – on “ju je pokril” pokrivši tako njenu dotadašnju slobodu, navike iz roditeljskog doma i možebitne nestašluke; položio je time formalno, ali i praktički, svoju vlast nad njom. Potom ju je izveo pred svatove, strgnuvši peću’ koja je bila samo prebačena, otkrio kapicu na njenoj glavi i to svima obznanio. Cijeli čin zvan je “pokrivanje”, a toliko je bio bitan u cjelokupnom svadbenom ceremonijalu i ženinom daljnjem životu, da se često za ženu reklo da se “pokrila”, umjesto udala. Od toga časa, ona se više nikada nigdje nije pokazala bez kapice na glavi. Kapica je postala vizualno obilježje njenog novog statusa. Nosila ju je “k meše”, “na sem”, “na ledinu“, na pašu, na prelo … i obavijajući svakodnevne domaćinske poslove; skidala ju je tek uvečer prije spavanja i stavljala na glavu rano ujutro, najčešće još sjedeći u postelji poslije jutarnje molitve. Zimi, u koroti i u starosti, preko kapice je nosila peću zavezanu “na kljun”, ljeti “podvezanu” na potiljku ili “prebačenu” na tjemenu ali samo uz “sakidašnje linje” Uz “mešninu” peča je uvijek bila vezana pod bradom.
Kapica se sastoji iz dva međusobno spojena dijela, dence i obeć. Manji dio, dence, koji je pokrivao kofrtanj na potiljku, ima oblik jako trbušastog velikog slova D, ali nije ime dobio po slovu, već je to umanjenica starinskog izraza za dno – deno. Veći dio, obeć, pravokutnog je oblika otprilike 45 x 20 cm i jednim dužnim rubom je spojena na cijeli zakrivljeni rub denca. Obeć je obavijala dio tjemena, te lijevu i desnu stranu glave iza uha. Naziv je također višeznačnog primijenjenog karaktera, a imenovao je obod sita i rešeta ili stranicu škafa”, bednja, parenjice što ju čine složene dužice usađene jednom stranom u dno ili deno, a suprotne stranice čine slobodni rub baš kao i kod kapice. Kapica je ukrašena istim uzorkom na oba dijela, a po vanjskom rubu obeći – uz lice, često dodatno obrubljena uskim špicama.
„Belo na belem, belo po belem, belo, belo,… bijela lanena podloga, bijela svila, pismo, pamuk, konac i preja za prekrivanje i natkavanje, za dupljanje, kockanje, štikanje, necanje i našivanje, bijele domaće ili kupovne, pletene ili šljingane, končane ili svilene, ušite i obrubne špice, obilje lanenoga platna i bezbrojni okomito i vodoravno položeni (nabrani, nakretani, narancani, naknjiženi, narozani) nabori, kreti i zakretine, šnite, ranci i cakljini, falde i faldice, obrubi i obrupki u koje je ta ogromna količina platna bila složena, osnovne su karakteristike pokupske tradicijske odjeće.“
Kraljuž – ogrlica od više niski (najčešće od crvenih koralja)
Struka – niska u ogrlici
Škude, krune i petokrune – starinski srebrni novac s navarenom ušicom za vješanje na lanac ili traku
Križevača – veliki srebrni privjesak s kamenjem ili dodatnim privjescima
Iglica – broš
Opleće – starinski ženski odjevni predmet za gornji dio tijela s jako širokim rukavima
Švabica – starinski (noviji od opleća) ženski odjevni predmet, za gornji dio tijela uskih rukav a i pripijen uz tijelo
Perlin – ogrlica od velikih bijelih sedefastih zrna, zvana još sekanec
Mašljin – ukrasna traka od koje je vezan sveženj ili je nošena slobodno viseći na pletenicama
Na zad – kosa počešljana sva prema potiljku, bez razdjeljka
Na stezu – kosa počešljana s razdjeljkom
Na košaru – način češljanja djevojčica. Od vrha čela na svaku stranu tik uz lice, pa iza uha do potiljka, pletu se pletenice koji, pribiru svi uvojci uz lice i stalno dodaju pramenovi kose spušteni s tjemena. Gotove pletenice uokviruju dječje lice i sliče rubu košare u kojoj su pribrane šibe.
Sneja – snaha,udana mlada žena (kao oznaka srodstva, žena, sina)
Venčana kapa – starinsko svečano oglavlje mladenke. Po sjećanju, starih žena to je bila crvena kapa s puštena do čela, ukrašena šarenim, pretežno crvenim kiticama, sa nekoliko mašljina – ukrasnih koje su visile niz leđa
Venec – vijenac na mladenkinoj glavi,i spočetka je bio šaren, kasnije bijeli
Komora – manji drveni gospodarski objekt – spremište
Posmikalja – žena koja cijelo vrijeme svadbe brine o mladenki (nije kuma)
Peća – starinsko pokrivalo za glavu (marama)
k meše – na misu
Sem – sajam
Ledina – njiva
Na kljun – peća vezana pod bradom, navučena visoko iznad čela, stisnuta dlanovima i formirana u šiljati vrh koji se doima poput kljuna na vrhu glave
Ulomak iz knjige: „Pokupsko“ zbornik kroz prošlost i sadašnjost, nakladnik „Ogranak matice hrvatske Pokupsko“
