Legenda o Medvedgradskom topu kao branitelju Zagreba od Turaka nastala je vjerojatno početkom 17. stoljeća kao posljedica višestoljetne opasnosti od Turaka, iako Turci nikada nisu osvojili Zagreb, tijekom 16. stoljeća oni su ga više puta ugrožavali. Posebno o vrijeme bosanskog namjesnika Hasan-paše Predojevića koji je 1591. prodirao do Siska koji su branili zagrebački kanonici Nikola Mikac i Stjepan Kovačević. Tek pobjedom hrvatske vojske kod Petrinje 1595. oslobođena je Hrvatska sjeverno od Kupe od turskih napada pa je tako mirom sklopljenim 1616. Zagreb postao sigurniji od turskih prodora. Iako u 16. slijeću, kada su se Turci jednom zgodom preko Turopolja našli blizu Zagreba i u blizini Save, nije na toj rijeci još bilo mostova, legenda spominje nastajanje Turske da osvoji savski most, ali ih je u tome nastojanju odvratio – Medvedgradski top.
Prigodom jedne bitke s Turcima, koji bijahu posjeli čitavo zagrebačko polje sve do Savskog mosta, pomogli su taj most braniti ne samo Zagrepčani iza svojih čvrstih zidina, nego i stanovnici Medvedgrada. I oni su na svojim zidinama na imali brojne topove i lumbarde. Među ti topovima bio je jedan najveći i najbolji koji je mogao najdalje ispucavati svoju đulad. Njime je upravljao sam gospodar medvedgradski. Vidjevši kako Turci neprestano jurišaju na savski most, a zapovijedi primaju iz nekog velikog šatora, odlučili su taj šator razoriti. Oko podneva obično bi se u tom šatoru skupljali turski vojni zapovjednici i sa svojom pašom ručali. Toga dana donijele su sluge pred okupljene Turke pečenog kopuna koji je bio tako umno i spretno izrezan da se nije poznalo je li kopun čitav Ili rezan. Ushićen ovom vještinom paša digne kopunu u visinu i rekne: “Dina mi moga, Turci gledajte, kao što ja sada ovog rezanog, pa ipak čitavog kopuna u mojoj ruci držim, tako će za nedjelju dana biti u mojoj ruci ključevi Zagreb grada, a na oltaru svetog Kralja zobat će zob umorni konji naši.” Jedva je paša izustio ove riječi prijetnje, kad u Medvedgradu puče veliki top te njegovo zrno udari upravo u kopuna kojeg na sitne komade razmrvi i raznese se. Vidjevši to Turci i držeći za zlu kob ovaj slučaj, razbježe se od straha na sve strane sa svojim pašom koji nikada više nije pokušao jurišati na savski most.
Ulomak iz knjige: Legente puka hrvatskog, Tomislav Đurić
Foto: Medvedgrad – Park prirode Medvednica
