Tenja je početkom rujna ponovno živjela u znaku tradicije. Manifestacija „Slavonijo, u jesen si zlatna“ i ove je godine okupila brojne sudionike, mještane i goste, potvrđujući da običaji, narodna nošnja, konji, tambura i zajedništvo i dalje imaju važno mjesto u životu ovoga slavonskog mjesta. Trodnevni program donio je različite sadržaje, no završni dan posebno je istaknuo ono zbog čega ovakve manifestacije imaju vrijednost daleko veću od same zabave, povezanost vjere, tradicije i života zajednice.
Dio sudionika okupio se na svetoj misi, a crkveni prostor ispunile su brojne narodne nošnje iz različitih krajeva. Šarenilo vezova, oglavlja, marama, nakita i drugih detalja tradicijskog ruha još je jednom pokazalo koliko je hrvatska folklorna baština raznolika. U takvom ozračju misa nije bila samo uvod u nastavak programa, nego i trenutak zajedništva ljudi koji su u Tenju došli predstaviti običaje svojih mjesta i krajeva. Nakon crkvenog dijela, tradicija se preselila na tenjske ulice. Folkloraši, svirači, jahači i konjske zaprege stvarali su sliku kakva je nekada bila mnogo češći prizor u slavonskim selima. Posebnu pozornost privlačili su konjanici u tradicijskoj odjeći, kao i lijepo uređene zaprege s upregnutim konjima.
U vremenu kada su takvi prizori gotovo nestali iz svakodnevice, upravo manifestacije poput ove omogućuju da se dio nekadašnjeg načina života sačuva i ponovno prikaže novim generacijama. Konj u Slavoniji nije bio samo radna životinja. Bio je važan dio gospodarstva, svadbi, crkvenih godova, sajmova i brojnih drugih događanja, pa njegovo mjesto u današnjim tradicijskim manifestacijama ima i snažnu simboliku. Posebnu toplinu prizorima davala su djeca odjevena u tradicijsko ruho. Upravo u njima možda se najbolje vidi smisao ovakvih okupljanja. Običaji mogu opstati samo ako ih netko nastavi živjeti, učiti i prenositi dalje. Kada najmlađi odijevaju nošnju i sudjeluju zajedno sa starijim generacijama, tradicija prestaje biti samo uspomena na prošlost.
Uz konjanike i zaprege, nezaobilazni su bili i svirači. Tambure i drugi tradicijski instrumenti prirodan su pratitelj slavonskih okupljanja, a zajedničko muziciranje prije i tijekom programa dodatno je pridonijelo opuštenom i svečanom ozračju. „Slavonijo, u jesen si zlatna“ tako je još jednom spojila ono što je stoljećima činilo život slavonskoga sela, vjeru, pjesmu, nošnju, konje, obitelj i zajedništvo. Upravo u tome leži njezina najveća vrijednost. Nije riječ samo o prikazu prošlosti, nego o nastojanju da se baština sačuva kao živi dio sadašnjosti.
A nakon mise, okupljanja i svečanog prolaska kroz Tenju, pozornica je pripala brojnim kulturno-umjetničkim društvima. Njihove pjesme, plesove, nošnje i krajeve iz kojih su stigli predstavit ćemo u drugom dijelu priče iz Tenje.
Foto: Zdenko Đurček
