Sveti Kvirin, nekoć biskup drevne Siscije, današnjeg Siska, jedno je od svijetlih imena kršćanske povijesti hrvatskih prostora. Njegov život i smrt, prožeti hrabrošću i vjerom, stoljećima nadahnjuju vjernike, osobito u Sisku, gdje ga štuju kao svog zaštitnika.
Početkom 4. stoljeća, kada je Rimsko Carstvo progonilo kršćane s neumoljivom žestinom, Kvirin je predvodio kršćansku zajednicu u Sisciji. Bio je poznat po svojoj odlučnosti i odanosti Kristu. Uhićen je tijekom Dioklecijanovih progona jer nije htio zanijekati svoju vjeru ni pristati na žrtvovanje poganskim božanstvima. Vlasti su ga poslale u Sabariju (današnji Szombathely u Mađarskoj), gdje su ga na kraju osudile na smrt. Na njegove grudi svezan je težak mlinski kamen, a zatim je bačen u rijeku. Međutim, prema predaji, voda ga nije odmah progutala – plutao je i ohrabrivao okupljene vjernike. Potom se, molitvom predan Bogu, prepustio smrti. Njegovo tijelo su kršćani kasnije pronašli i dostojanstveno pokopali.
Relikvije svetog Kvirina nisu ostale zaboravljene. Tijekom 5. stoljeća prenesene su u Rim, gdje su neko vrijeme bile pohranjene u crkvi sv. Sebastijana, a kasnije premještene u baziliku sv. Marije u rimskom Trastevereu. Štovanje svetog Kvirina proširilo se diljem tadašnjeg kršćanskog svijeta.
U Sisku se sveti Kvirin i danas časti s posebnim pijetetom. Njegov blagdan, 4. lipnja, obilježava se procesijama i misnim slavljima, posebno u bazilici njemu posvećenoj. Ta je crkva, podignuta u novije vrijeme, postala simbol vjere grada i duhovna jezgra vjernika Sisačke biskupije. Osim Siska, Kvirina kao zaštitnika štuju i vjernici u Krku i Zagrebu, čime njegovo ime i dalje odjekuje kroz stoljeća kao znak vjernosti, žrtve i svetosti.
