Svake godine na blagdan Duhova odjekuje pjesma, žamor i zveket sablji. To je dan kada selo postaje pozornica jedinstvenog hrvatskog običaja – Ljelja, znanog i kao Kraljice, nematerijalne baštine koju je 2009. godine prepoznao i UNESCO.
Običaj Ljelja ima pretežno pretkršćansko podrijetlo, a povezuje se s drevnim slavenskim obredima plodnosti, obnove prirode i zaštite zajednice. U ranijim vremenima, kada su ljudi živjeli u snažnoj vezi s prirodnim ciklusima, proljetni su rituali bili izraz molitve za rodnu godinu, zdravlje stoke i mira u zajednici.
Uloga “kraljeva” i “kraljica”, simbolički gledano, odražava drevnu podjelu između zaštitničke, borbene snage (kraljevi s mačevima) i blagoslovne, čiste ženske energije (kraljice s bijelim maramama). Obredno mačevanje, koje kraljevi izvode, smatra se magijskom gestom odbijanja zlih sila.
Jedna od lokalnih predaja kaže da su Ljelje nastale nakon velikog rata, kada su muškarci poginuli ili bili zarobljeni, a djevojke su odjenule njihovu odjeću i uzele oružje da bi obranile selo i održale tradiciju. Ova priča, iako simbolična, ističe hrabrost i snagu žena u očuvanju identiteta i običaja kroz povijest.
Ljelje su djevojke u dobi od 15 do 25 godina, pažljivo odabrane zbog svoje marljivosti i ponašanja. Skupina se dijeli na:
- Kraljeve – njih 6 do 8, nose visoke šešire ukrašene cvijećem, perjem i vrpcama, bijele košulje, plave suknje, ukrasne prsluke i drže drvene sablje. Iako nose muške atribute, sve su kraljevi zapravo djevojke.
- Kraljice – obično dvije, odjevene u bijele marame, nježne bluze i suknje, one ne plešu i ne nose oružje, već pjevaju i simboliziraju čistoću i blagost.
Na Duhove, Ljelje obilaze selo, ulaze u dvorišta i kuće, gdje izvode obredni ples s mačevima i pjesme. Domaćini ih daruju – nekad jajima i kobasicom, danas češće novcem. Svaka kuća u kojoj Ljelje zapjevaju, vjeruje se, bit će blagoslovljena zdravljem i srećom.
Običaj završava zajedničkim okupljanjem, pjesmom i plesom pred crkvom i mjesnim domom.
Nošnja Ljelja je vizualno impresivna i bogato simbolična. Najprepoznatljiviji su:
- Šeširi kraljeva – visoki, često preko 40 cm, ukrašeni tkaninama, umjetnim cvijećem, stakalcima, zrcalcima i šarenim trakama. Svaki šešir je unikatan, a njegovo izrađivanje može trajati danima.
- Sablje – izrađene od drva, ukrašene, koriste se u koreografiranom plesu.
- Bijele marame kraljica – simboliziraju čistoću i duhovnu komponentu običaja.
- Nošnje su ručno rađene, često naslijeđene od baka i majki.
Zanimljivost
- Ljelje iz Gorjana jedini su sačuvani primjer ženskog mačevalačkog obreda u Hrvatskoj, i rijetkost su čak i u europskoj kulturnoj baštini.
- UNESCO je 2009. proglasio običaj remek-djelom usmene i nematerijalne svjetske baštine, što ga čini kulturnim draguljem ne samo Hrvatske nego i čovječanstva.
- I danas, priprema za Ljelje traje tjednima, a svaka djevojka s ponosom čeka trenutak da postane dio povorke.
Ljelje nisu samo folklor. One su živi dokaz trajanja, identiteta i zajedništva, snažna veza između prošlosti i budućnosti. U njima kuca srce Slavonije, odzvanja pjesma predaka i titra nada da će se stare priče uvijek iznova pričati – plesom, pjesmom i vjerom u ljepotu običaja.
Foto: Ena Lusavec
